๓๏ןє ๓คlєภ๏ tเ รเ zเש๏t ๓๏ן....๒єz tє๒є ןє รשє ภเรtค ค รt๏๒๏๓ ןє ภเรtค รฬє...

25.05.2009.

.

Hvala ti...


za svaki pogled
kojim po zrakama mog pogleda prebireš
čineći da se kao princeza osjećam...

za svaki osmijeh
kojim u osmijeh moje razvlačiš usne
ma koliko zgrčene od boli bile...

za svaki poljubac
kojim topiš svaku naslagu
kroz život sakupljene boli...

za svaki dodir
kojim sve oklope skidaš,
poput leda zidove topiš...

za svaku riječ
koja učini da trnci niz kralješnicu spuste se
da pješčana oluja u utrobi započne...

hvala ti...

mom životu donio si smisao...
u mrak pregršt zraka sunca pustio...
sa lica svaku suzu izbrisao...
noći mračne i besane ispunio...
nadu u bolje sutra ponovno probudio...
izgubljenu vjeru u ljubav našao...

hvala ti...

što moje zore osmijehom počinju...
što moji dani osmijehom ispunjeni bivaju...
što moje večeri osmijehom završavaju...

hvala ti...

što si tu...

16.02.2009.

....

Ljubav ne bira mjesto, vrijeme ,godine...
Sve se desava u trenu,zapravo dovoljan je samo jedan pogled i da tu osobu pocnes gledati drugacije.
Sam taj pogled koji zapravo samo ti osjetis duboko u sebi, i ta cvrsta povezanost govori da medju vama neceg ima.
Sve je pocelo jedne prelijepe proljetne veceri...
Na drvenom mostu gdje je svako skoro provodio najvise vremena stajao je i on.
Na prvi pogled mi se cinio pomalo cudan ,, dosao je da se pozdravi sa mojom prijateljicom .
Tad smo se I upoznali,nikakav poseban dogadjaj ,, tada jos ne .
Ipak u meni se budio cudan osjecaj svaki put kad bih ga pogledala,ni sama ne znam zbog cega...
U mojim ocima cinio se poseban,simpatican,pomalo drag,zapravo tu noc sam dugo razmisljala o njemu.
Nedugo zatim poslije nekog vremena poceli smo se dopisivati ,, tako d abih jednu noc I izisli I tako zapoceli jednu lijepu i iskrenu vezu,bez prevara i lazi zapravo zauzeo je posebno mjesto u mom srcu.
Kako je vrijeme odmicalo sve vise sam ga voljela  i nisam mogla ni zamisliti zivot bez njega....
S njim sam prvi put upoznala sta znaci voljeti i koliko sam ustvari i ja sama spremna da zavolim.
S njim mi je nista postajalo sve,svaki sat proveden s njim cinio se kao minuta koja je tako brzo prolazila.
Nije bilo trena kad nisam pomislila na njega,uvijek mi se njegov lik vrtio po glavi,i naravno jedva sam cekala kad cemo se ponovo sresti.
Bilo je lijepo osjetiti da zapravo postoji neko ko te voli, i neko koga volis jer i zivot je ljepsi u ljubavi...
Takva sam osoba da mu nikad nisam pokazala koliko mi ustvari znaci,i koliko mi je stalo do njega...
Uvijek sam od njega ocekivala da napravi prvi korak prema meni u svakom pogledu,ljutila se na njega i napadala za svaku pa cak i najmanju sitnicu..
Zapravo nikad nisam htjela da shvatim da sam ga pa cak ponekad i nesvjesno mnogo puta znala povrijediti...
Dugo vremena smo proveli “zajedno”,, nismo mnogo izlazili jer tad sam bila jos nezrela da se tako izrazim ,, nisam znala ustvari sta znaci imati takvog momka…

Ljutila sam se kad bi mi rekli ne mozes ti nikog toliko voljeti….O da itekako mogu…

 Ali kada je i nama dosao kraj nakon godinu I nekoliko mjeseci veze i sve se zavrsilo meni je u sustini bilo sasvim svejedno...
Cula sam svakakve price ,, bio s drugom curom bla bla ono sto ustvari ne prilici njemu…Nisam mogla vjerovati…

Tek nakon nekog vremena,nakon sto je proslo samo nekoliko dana,poceo je da mi nedostaje..
Tek tada sam shvatila kolilko mi znaci i sta sam izgubila...I ispostavi se da je tacno ono sto kazu tek kad nesto izgubis shvatis koliko ti znaci…
Najteze mi je zbog toga sto je malo osoba poput njega,jer je stvarno bio jedna velika osoba,velikog srca,koja je uvijek bila tu za mene,
Osjecala sam kao da je s njim otisao jedan veliki dio mene,koji mi toliko fali...
I nakon toliko vremena,ponekad mi toliko nedostaje,pozelim ga u svojoj blizini, pa barem da suti,ali samo da osjetim da je tu,da je blizu...
Tesko je priznati kad volis,jer uvijek si u nekom strahu da on osjeca drugacije,pa radije zivis u nekom ubjedjenju i snovima,nego da se suocis s istinom...
Kad god pomislim na njega,osjecam veliku prazninu u mojoj dusi,ali ipak tako sam sretna sto sam kraj sebe imala ovakvu jednu osobu koja mi i danas jednako znaci,kao i one prelijepe  veceri kad sam ga prvi put vidjela....

Ali boli to sto nekad osoba koja me razumjela I voljela ,, danas je samo slucajni prolaznik ,, koji mi vjerovatno ne bih ni pomogao vise I koji vjerovatno ima neko lose misljenje o meni…

05.12.2008.

i opet se nadam da ces biti tu ,uz mene sad kad mi je najteze :( // ti mi zelju pokazi da ustat ces ko nekada ,samo ozdravi mi ti :(

Jucer :(
Najgori dan mog zivota :(
Lazu da te nece biti ,, ne ti ces ostati zauvijek !!
Samo ozdravi mi ti ,, to je swe sto od Boga trazim :(

a ti mi zelju pokazi da ustat ces ko nekada ,samo ozdravi mi ti :(

26.11.2008.

IZVINI STO SAM SAMO SLUCAJNA GRESKA U TVOM ZIVOTU !!

Nikad te niko
nece voljet ko ja, nikada
(2x)

Malo nam je trebalo znaj
samo malo jos jedan san
za nas bi procvijetale ruze
da si docekala samnom dan

Ptice bi nas pjesmom vodile znaj
sunce bi nam obasjalo put
za nasu srecu i za tebe draga
sacuvao sam ljubav svu
oh, samo da si ostala tu
ali nisi zeljela to, ali nisi zeljela to

Ref.
Nikad te niko nece
voljet ko ja, nikada
nikad te niko nece
voljet ko ja

Malo nam je trebalo znaj
samo malo jos jedan san
za nas bi procvijetale ruze
da si docekala samnom dan

Ptice bi nas pjesmom vodile znaj
sunce bi nam obasjalo put
za nasu srecu i za tebe draga
sacuvao sam ljubav svu
oh, samo da si ostala tu
ali nisi zeljela to, ali nisi zeljela to

24.11.2008.

Cuvam te :D lijepa pjesma :D

Vesto skrivam tvoj lik od ljudi pomalo zlih,
k'o trn u oku sreca je za njih.
I nije mi tesko jer znam...
sa tvog su mi lica dar i suze i smeh...
za dusu su lek oduvek!

Prste sklopim u dlan pred novi dan...
Zeljo jedina,dobro znaj da

Cuvam te...
Ne dam nikom da te dira/
Na dlanu si moja tajna urezana!
Cuvam te...
Gde god krenem imam te.
Na dlanu si ti moja linija zivota,ljubavi...

23.11.2008.

17 razloga

Zato sto si bio prva i prava ljubav
Zato sto si me voljeo s mojim manama i vrlinama

Zato sto sam u tebi mogla naci i prijatelja,i brata i momka
Zato sto si toliko tvrdoglav
Zato sto smo dvije suprotnosti

Zato sto volimo iste pjesme a pogotovo onu nasu
Zato sto si me upoznao sa svojom ludom sekom koja je naj osoba na svijetu
Zato sto smo imali svoje snove i svoje zelje
Zato sto ti nikad nisu smetale moje zajebancije

Zato sto si prvi momak zbog kojeg sam pustila suzu i koji je zbog mene zaplakao

Zato sto si jednostavano tako dobar sa svojim manama i vrlinama

Zato sto si mi nanio toliko bola,a istovremeno i srece mi donio

Zato sto sam postala jaca,odlucnija,bolja

Zato sto si cinio uvijek swe da se osjecam bolje

Zato sto sam uz tebe naucila voljeti i biti voljena

Zato sto sam te jednostavno voljela i voljet cu te

I zato je ovo  17.-ti razlog zasto te volim !!!

12.10.2008.

Tebi...

eeEEeeEEeee....proshlo je dosta otkad nisam napisala blog..onako..da dam sebi malo odushka na tastaturi...
svima nam se dogodilo..bar vecini nas...da izgubish osobu koja ti je bila..ne mogu reci sve..ali dio zivota...
imala neko posebno mjesto u tvom srcu....

i onako izgubish je zbog nekih banalnih stvari...gluposti...jer su fkt to bile gluposti...zbog kojih smo prekinuli svaki kontakt..

ko je kriv...ne znam ni sama...
nisam to htjela..nisam htjela da ga izgubim...
i nikako ne mogu dochi sebi..
da sad prodjem pored njega kao da ga i ne znam..
a znamo se dovoljno..



nisam ni slutila da cu jednog dana ovo pisati..al vidim da nikad ne znamo shta nam sutra donosi..


i danas kad ga vidim pozelim da mu potrcim...da ga zagrlim......koliko sam se pozelilaaa...previshe mi znaci da bi ga samo tako pustila...


 jer bio mi je sve i brat i sestra i momak i najbolji prijatelj i pored swega osoba koja me voli...

swe se to promijenilo u samo jednom trenutku...


promjenio se...ne znam ni sama da se tako covjek moze promijeniti...ne prepoznajem ga...
nije isti.. nikako.... :(

i kad slusam nase pjesme..gledam slike iz starih dana...vidim koliko smo bili ispunjeni..
iz nas zracila neka toplina..dobrota..nevinost...
sve te stvari koje su ostale iza nas...

u zadnjih nekoliko dana...stalno ga sanjam...onako onog starog,nasmijanog....
i onda se probudim...i znam da je sve to samo san..danas...

i sad kad ne pricamo...
kad bi mu se nesh dogodilo...mislim da bih umrla...ne mogu to ni zamisliti..
ali uvijek moramo biti spremni na najgore...

zato...svaki put kad se sjetim njega...
otvorim stari album prepun nashih slika..i sjecam se...
jer postao je moje sjecanje...uspomena...koja ce uvijek zivjeti negdje u meni.....

njemu..koji je bila svjetlost na kraju tunela..
nasha nada kad nema spasa...

nismo htjeli da ovo sve ovako bude....
 

zivjeli smo pod istim nebom,puni nade,zivota...


volim te i zelim ti sve najbolje...

sjeti se ponekad...

jer  nije malo....

tebi ...


:'(

10.09.2008.

....

Nizu se stare godine,kao knjige zaprasene u napustenoj biblioteci u cosku moje zgrade...
Nizu se i sjecanja,trazeci put da izvire na svjetlost,ali razum im neda dalje potapa ih kisom raznim izgovorima...
Trazeci nesto novo,tu vise nema smisla,sve je tako ocigledno i ta moja sreca...
Tuga pomjesana s zrnom srece,s vise bola i patnje dobiva se neki novi osjecaj...
Ni vi ga neznate zar ne?
Taj osjecaj u nasem vremenu jos nije dobio ime,ali nekad u buducnosti svi ce znati bar na tren kako se ja sad osjecam...
Trazeci onaj put kojim sam zapocela ovu konfuziju,gubim se u raznim tunelima na cijim zidovima krvlju je ispisana moja prica...
Napisan svaki moj nedosanjani san,prenesen u hiljadu zvukova davajuci zastrasujuci pogled na moj zivot...
I mene cak uhvati ona hladnoca oko srca kad vidim da ni u jednom tunelu nema svijece...
Nego je sve pustos,tama i hladnoca...
Kao da nikad za bolje nije se ni znalo...
Zvukovi i danas ostaju mi u sjecanju,kao neki podsjetnik citave moje proslosti...
Ali opet nastavljam dalje,praveci nove tunele...
I ko zna mozda bas ovaj bude drugaciji od svih...

02.09.2008.

I put od tisucu milja-zapocinje jednim korakom!!![ovaj teskt posvecujem nekom ko je meni bio swe NEKAD] i poslije svega ne mrzim ga!!! neka se sam pronađe ako procita :))

..sada, kada ništa na svijetu ne moze vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
vec traziti snage u onom sto je ostalo i zivjeti s tim...

zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i
da smo bili krivi..

..pozurimo, s danima i danima sto ce doci
pozurimo sa shvacaanjima, sa svim što me odvaja od tebe..

jednom, ceš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit ce prekratke, a noge premorene da se vratiš..bit ce kasno

..mozda cemo se naci jedanput na malom vrhu zivota i neizrecene tajne
htjeti jedno drugome da kazemo, al' proci cemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit ce sve što cemo jedno drugome moci dati...

.zaboravit cu oci
i necu promatrati zvijezde koje me na tebe neobicno podsjecaaju..

..ne boj se, jednom ces se zaljubiti
al' ljubit ces zato što ce te nešto na toj zeni podsjecati na mene..

..ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
zivot je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj zivota je ljubav-a ona trazi zrtve

..bio si moje veliko proljece
uspomena koja ce dugo zivjeti u buducnosti
koje cu se sjecati...

..osjecat cu tugu jer sam tebe voljela
bit ce to ironija tuge..

..nestat ce sjaja u travi
nestat ce velicanstvenosti svijeta
ostat ce samo blijeda slika onoga što je prošlo....

27.08.2008.

,,

Nakon nekog vremena uvidiš tanku
crtu između držanja za ruke
i vezanja za dušu.
I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se,
a društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovori,
a pokloni obećanja.
I počneš prihvaćati svoje poraze
uzdignute glave i otvorenih očiju,
s ljupkosti odraslog čovjeka,
a ne s tugom djeteta.
I naučiš da sve puteve moraš
sagraditi danas jer je sutrašnje tlo
i suviše nesigurno za planiranje.
Nakon nekog vremena naučiš da
i sunce opeče ako mu se previše približiš.
Stoga sagradi svoj osobni vrt
i uređuj svoju dušu, umjesto da
čekaš da ti netko pokloni cvijeće.
I nauči da možeš mnogo toga pretrpjeti,
da si usitinu snažan,
i da uistinu vrijediš!!!

18.08.2008.

.

Stojim nad provalijom svojih misli i gledam...
Dole nema ništa...nema ništa sem jednog lica...jednog glasa što odzvanja...

osim tvojih usana što se micu melodijom uspavanke bez koje moje djecije misli usnuti ne mogu...

Skrijem se u noci i ljubim tvoju sjenu u tami jer te drugacije nemam...šapucem u prazninu...pricam ti price i znam da si negdje tu...

Ponekad onako spustim glavu i sanjam...

Ja sanjam da je to tvoje krilo mehko..
Štiti me...cuva me od svijeta,cuva me od zivota...



LAZU DA TE NEMAAA!!!!

Meni si ti još uvijek tu...ovdje negdje u dubini duše, drhtiš mi na lijevoj strani grudi...
Ti si u mom srcu...ti si moje srce...

Vidim te u svakom prolazniku...cujem te u svacijem glasu...osjetim te u zraku i znam da tvoje ruka miluje moju kosu i onda kad ne osjetim...

Eno te! Vidim te i sad...eno te u onoj zvijezdi na nebu, eno te u mjesecevom licu...eno te u sutonu na Uni...

Poljubi me s vjetrom što ce dotaknuti moj obraz, pomiluj me zvukom tihe melodije...dođi mi veceras u san kad zaspim...